|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
U Makarskoj je moguće naprosto došetati do svjetionika, rasprostrijeti svoj ručnik, pobacati preostale stvari i izuvenu obuću po njemu te opušteno ispružiti svoje tijelo i tako ležati dok ti se ne učini da ćeš od vrućine izgubiti svijest. Na svu sreću, u ranijim mjesecima ljeta more je bisto i hladno. Kad uronim u njega otvorenih očiju promatrajući različite nijanse plave, a ono mi hladi ugrijano čelo, ja nisam sigurna o čemu bih ono trebala razmišljati. Plutanje na vodi. Uživam plutati na vodi i pritom mrsiti svoju tešku kosu. U takvom spoju toploga i hladnoga, suhoga i mokroga, znoja i zebnje, čovjek u sebi stvori osjećaj da je taj svjetionik ispod kojeg se ljudi skupljaju jedan zaseban svijet. Tu si ti, tvoje mjesto pod suncem, tvoje misli, knjiga, mobitel, boca vode i ono što čitavoj stvari daje stvarnosnu dimeziju - krajnosti. To su one u kojima tu preživljavaš i na trenutke nisi siguran pričinja li ti njihova smjena zadovoljstvo ili bol.
Na kraju, mir i sudjelovanje u samoj sebi koju u tim trenutcima uživam ne smijem uzimati zdravo za gotovo. Iz ove točke može ići na bolje ili gore. Na meni je da se opustim, ali da pritom zadržim svijest o tome da kvaliteta mojih misli, sitna mimika i gesta moje pojave uvelike oblikuju pošiljke koje će život odnijeti dalje, a koje će ostaviti pred mojim vratima.
Malo sunca, malo mora, malo misli, vlastitih i tuđih, malo budnosti i malo sna.
