|
|
Pjesan o kvadru
Da kvadar,
k v a d a r,
to je bez svake šale
KVADAR.
Na balkonu se sunčam
Na balkonu se
Sunčam.
Pričvršćen za kuću moje bake,
Betonski, balkonski, balkanski,
Balkon.
Čela leti uokolo,
Pa sleti, (đava ju odnija)
Na čelo.
A cedevita je žuta,
U staklenoj čaši,
Bez slamčice,
I prije svega
Mlaka.
"Nemoj sinko, izgorićeš!"
Na balkonu se
Sunčam.
(Imotski, 2012.)
Postovi:
Otvoren prozor, glazba i tipkovnica recept su za trenutak osvrtanja.
Kao
Andreas
Nešto se izgleda pamti
Svjetionik
Balkon
srijeda, 25.06.2014.
Sreli smo se. Nekako. Nije važno kako. Hodajući trgom. Melina i ja, a nama nasuprot držeći se za ruke on i njegova djevojka.
Sada pušta bradu da raste neuredno gdje god joj se prohtije, a dovoljno ga dobro znam da je ono što se njemu hoće upravo suprotno. Gdje i u kojoj količini raste njegova brada pomno je planirana stvar.
Upoznaje me sa svojom djevojkom. Pružam ruku, smiješim se. Gleda me na isti način, a i ja njega. Ostali nekako gledaju svatko u svoju stranu.
Sitne čestice njegovog lica u meni, bez pitanja i znalački, pobuđuju zaboravljene prostore. Odvila se malena vječnost. Ne odlazi mi se odatle pa ipak se brzo pozdravljamo.
Volim ga, kažem kasnije Melini, a ona to dobro razumije. I on tebe, kaže.
Nije to sve baš sasvim tako kako se čini. Nije ni približno. Ja sam odlučila o nama… i nije mi žao. Prošlo je neko vrijeme, a prošli su i neki ljudi. Nešto se od svega toga već i zaboravilo, a nešto se izgleda pamti.
Ja iskreno priželjkujem da se sretnemo još koji put.
(Još barem deset puta. Da se sretnemo koji put i na duže vrijeme. Da se koji put i ne rastanemo.)
